ETF vs. aktivno upravljani fondovi: Metaanaliza 10-godišnjih performansi i što podaci zaista govore
Debata između pasivnog (indexing) i aktivnog ulaganja traje desetljećima, ali je sve bogatija empirijskim podacima. SPIVA (S&P Indices Versus Active) izvještaji koje objavljuje S&P Dow Jones Indices svake dvije godine jedna su od najcitiranijih referenci u ovoj raspravi. Evo što nam govore najnoviji podaci.
Ključni nalazi SPIVA Europe Scorecard 2024.
Prema SPIVA Europe Scorecardу za 2024. godinu, u periodu od 10 godina:
Troškovi: Tihi neprijatelj prinosa
Jedan od najvažnijih faktora koji objašnjava zašto aktivni fondovi teško nadmašuju benchmark jesu troškovi upravljanja. Aktivni fondovi tipično naplaćuju između 1,2% i 2,5% godišnje, dok su vodeći ETF-ovi dostupni s troškovima ispod 0,2% godišnje.
Na prvi pogled, razlika od 1,5 do 2 postotnih poena godišnje može se činiti malom. Međutim, u periodu od 30 godina, uz pretpostavljenih 7% godišnjeg rasta tržišta, ulagač s troškovima od 2% godišnje završit će s portfeljem koji je gotovo 40% manji od ulagača koji plaća 0,2% godišnje — uz isti tržišni prinos.
"Ono što investitoru ostaje nije prinos tržišta — to je prinos tržišta minus troškovi. Svaki euro koji platite kao naknadu fondu je euro koji nije dio vaše složene kamate."
— Jack Bogle, osnivač Vanguarda (koncept primijenjen u analizi)Kada aktivno upravljanje može imati smisla?
Unatoč dominantnim podacima u korist pasivnog ulaganja, postoje situacije u kojima aktivno upravljanje može biti opravdano:
- → Tržišta u razvoju (Emerging Markets): Manja efikasnost informacija može stvoriti prostor za generirane alfe.
- → Small cap dionice: Manja pokrivenost analitičarima znači veći broj potencijalno krivoprocijenjenih kompanija.
- → Obveznice: Tržište obveznica je manje efikasno od dioničkog, posebno u segmentu korporativnih obveznica.
- → Specifični situacijski fondovi: Fondovi s jasnom specijalizacijom (npr. čista energija, AI infrastruktura) mogu biti opravdani.
Zaključak: Podaci su jasni, ali kontekst je važan
Statistički podaci snažno favoriziraju pasivno ulaganje kroz ETF-ove za dugoročne privatne investitore koji ulažu u razvijene dioničke tržišne indekse. Kombinacija niskih troškova, tržišne diversifikacije i eliminacije rizika lošeg odabira menadžera pokazuje se presudnom u dugom roku.
Međutim, ovo ne znači da aktivno upravljanje nema svoje mjesto. Sofisticirani investitori mogu kombinirati pasivno jezgro portfelja s manjim "satelitskim" pozicijama u aktivno upravljanim fondovima za specifičan tematski ili geografski eksponiranost.
Napomena: Ovaj članak namijenjen je isključivo edukaciji i informiranju. Ne predstavlja investicijski savjet niti preporuku za konkretne investicijske instrumente. Svaka investicijska odluka treba biti donesena individualno u konzultaciji s ovlaštenim financijskim savjetnikom.